Po{to je zemqa Skender begova \ura Kastrioti}a potpala pod Turcima, tada je predak bratstva Vuk~evi}a-Dra{ko sa svoja tri brata pobjegao iz Qe{a kod Stevana Crnojevi}a onda{weg gospodara Zete. 

Dra{ko je bio najmla|i od bra}e, a imena su im bila: Andrija, Milija i Boleja. Oni su morali bje`ati ispred Turaka, te su tako pribjegli kod Crnojevi}a u slobodnu Zetu. Dobjeglu bra}u Stevan Crnojevi} je lijepo primio, dao im neka dobra-zemqi{te izme|u rijeka Sitnice i Mora~e, a najstarijeg od bra}e Andriju postavio je za kwaza. Ovo zemqi{te nazvano je Qe{kopoqe po mjestu odakle su bra}a pobjegla (Qe{).

Najmla|eg brata Dra{ka docnije je primio Ivan-beg Crnojevi} u slu`bu kod wega. Kada se je drugi sin Ivan-beg Stani{a potur~io, tada se je sa wim potur~io (i jedan od bra}e) kwaz Andrija i dobio ime Ahmet, koji se docnije prilikom povratka nekih potur~ewaka povratio i on kod svoje bra}e Milije i Boljeje u Qe{kopoqe.

Najmla|i brat Dra{ko, koji je bio u slu`bi kod Crnojevi}a, naqutio se na svoga brata Andriju, zato {to se potur~io, pa se nije htio povratiti na svoja dobra zvana "Jegwilo", koja se i danas tako zovu, ve} se je naselio pod brda Busovik.

Wegova bra}a ostala su da `ive u Qe{kopoqu, a wihovi potomci prozvani su Miliji}i od Milije, Boqevi}i po Boqeju i Ahmetba{i}i po ahmetu (kwazu Andriji). Mili}i i Boqevi}i i danas `ive u Qe{kopoqu, do skoro su tu `ivjeli i Ahmetba{i}i, koji su docnije pre{li da `ive u Podgoricu, a kasnije su se preselili u Tursku.

Po{to je Dra{ko do{ao pod Busovik, tada{wi vladar \uro Crnojevi} ga postavi za kwaza. Pod brdom Busovik `ivio je tada i ban Milowi}. Jednom prilikom neo~ekivano napadnu Turci i zarobe Banove snahe, koje su bile po{le na vodu. Na pokli~ porobqenih `ena Dra{ko potr~i i ubije dva Tur~ina, pa sa ostalim koji su bili do{li u pomo} oslobodi banove snahe. Kao nagradu za to juna{tvo ban Milowi} je Dra{ku dao svoju k}er za `enu, a uz to i ne{to imawa, koje se po dra{ku zove Dra{kovina. Kao naknadu za imawe koje je Dra{ko ostavio u Qe{kopoqu \uro Crnojevi} mu darova ispa{u na Kowskom ju`no od Lov}ena, bistijernu na Dowem Poqu na Cetiwu i ribolov na rijeci Sitnici. Planina na Kowskom bila je za jedno sto godina bratstva Vuk~evi}a potomaka Dra{kovih. Vuk~evi}i su ovu planinu dali Majiwanima i Braji}ima za sedam krvnih osveta, jer su im Vuk~evi}i dugovali sedam glava, kada je bio jedan sukob sa ovima. Ova planina i danas pripada Majiwanima i Braji}ima. Za bistijernu na Dowem poqu i za vodopoj na istoj Vuk~evi|}i su od doti~nih sela primali tzv. travninu sve do vremena Petra II Petrovi}a Wego{a. Ribolov na rijeci Sitnici skoro je prodat jednom ogranku Vuk~evi}a, koji i danas koristi ovaj ribolov.

Dra{ko je imao dva sina: Mila i Vukca. Kao stariji Milo je bio kwaz, a Vukac se je zapopio. Po ovome popu Vukcu cijelo daqe potomstvo dobilo je prezime Vuk~evi}i, koji se i danas tako prezivaju i potpisuju. Po{to se svi Vuk~evi}i danas dijele na osam ogranaka, to tu diobu ovdje obja{wavamo. 

Pop Vukac je imao ~etiri sina: Rasa, [}epana, Vojina i Bo{ka. Raso i [}epan bili su popovi. Od popa Rasa su Rasojevi}i, a od popa [}epana su [}epanovi}i.

Potomci Vojinovi prozvani su Vojinovi}i, a potomci Bo{kovi tek docnije su prozvani posebnim prezimenima, po{to je Bo{ko imao samo jednog sina Petra. Petar je imao tri sina: Andriju, Vukca i Pe{u. Andrija je kao mlad poginuo od Turaka, na isto~noj strani od brda Obluna, te od wega nije niko ostao. Od Pe{a su dana{nji Pe{i}i. Vukac je imao pet sinova: Mila, Mirotu, Milo{a, Nikolu i Stojana. Od Mila nije niko ostao. Od Mirote su Miroti}i, od Milo{a Milo{evi}i, a od Nikole su \ukanovi}i (tako su docnije prozvani). Od stojana su Bani}i (dana{wi Stojanovi}i i Novakovi}i).

Kao {to smo rekli stariji sin Dra{kov kwaz Milo nije imao poroda, a bio je kwaz vi{e od pedeset godina. On se u narodnom predawu mnogo spomiwe, kod wega su mnoge izbjeglice iz Qe{a dolazile i on ih je naseqavao u tzv. Dowa Sela, a Dra{kovina gdje su `ivjeli sinovi Dra{kovi nazvana je Gorwa Sela, jer se nalazi na visokom polo`aju.

Oba sela i danas se zovu tim imenima, a kasnije sva ova sela dobijaju zajedni~ki naziv Dra`evina. Nakon izvjesnog vremena i Dra`evina i sva ostala sela koja su naselili izbjeglice iz Qe{a dobila su zajedni~ki naziv Qe{anska nahija, u {to je spadalo i Qe{kopoqe.

Za vrijeme kwaza Mila iselilo se bratstvo Starevi}i koji su `ivjeli u selu zvanom Ograda, koje se nalazi na zapadu od Doweg Sela, a gdje i danas postoje ku}i{ta i razvaline. Wihovo imawe ostalo je kwazu Milu i popu Vukcu. Nakon smrti kwaza Mila, wegov sinovac tre}i sin popa Vukca - Vojin postao je kwaz, a poslije ovog kwaz je postao Bo{ko - sin popa [}epana. Poslije ovog postao je kwaz unuk popa Rasa zvani Vuk. Narodno predawe govori da je ovaj Vuk rano predao du`nost kwazu Milu sinu Vukca Petrova, a on oti{ao u slu`bu kod tada{weg Vladike crnogorskoga.

Kwaz Milo sin Vukca Petrova bio je kwaz u vijeme kada su potur~ewaci istjerani iz Crne Gore. U to vrijeme stanovao je na dana{woj Begovoj Glavici, tzv. Odobeg Vrani}, koji je upravqao tada{wim pazarom Siwac i bio je glavar potur~ewacima. Kwaz Milo je s vojskom protjerao te potur~ewake, kojih je najvi{e bilo u Seli{tima pod Veqim Vrhom, gdje se i danas nalaze razvaline. Ovi potur~ewaci su posjedovali imawa u dana{wim Goqemadima, koje su poslije ovog protjerivawa naselili Vuk~evi}i. Potur~ewaci su tada istjerani iz Qe{anske Nahije sve do poqa. Docnije su se potur~ewaci povra}ali u ~etama iz Zete i napadali na staje Vuk~evi}a. Jednom prilikom kwaz Milo saznade od odive Vuk~evi}a, a snahe Bo`a Br|anina (koji je bio starosjedelac, a tako je prozvan po br|anima gdje je `ivio), da }e Bo`o dovesti Odobega Vrani}a sa pove}om ~etom na torine Vuk~evi}a, koje su bile na Goqemadske {ume, da bi time u~inili osvetu zbog protjerivawa potur~ewaka. Isto jutro kada je Odobeg Vrani} htio udariti sa vojskom, kwaz ga je sa ~etom do~ekao u Bri|evo `drijelo. Tu je ubijen Obodeg Vrani}, a wegova vojska je u potpunosti uni{tena. Ovaj boj je bio u rasvitku dana, te neko od vojske kwa`eve uo~i ~ovjeka koji se rawen vukao poma`u}i se sa pu{kom i bje`ao je ka Bri|ima, pravo ka ku}i Bo`a Bri|anina. Ovog rawenika pristigne Stani{a Mirotin Vuk~evi}, te ga posje~e. Nakon toga ustanovqeno je da je to bio glavom Bo`o Br|anin. Kwaz Milo qut na ovog Bo`a, {to je doveo potur~ewake na Vuk~evi}a, naredi da ubiju Bo`ove sinove i uni{te ~itavu wegovu porodicu. Ono mjesto gdje je poginuo Odobeg nazvano je Otsko @drijelo, a dolina gdje je uni{tena wegova vojska nazvana je Krvavi Do. Odmah poslije ovoga kwaz Milo po|e na Cetiwe i ~itav doga|aj ispri~a crnogorskom Vladici Danilu, boje}i se da }e ga Vladika koriti, {to je istrijebio porodicu Bo`ovu. Vladika Danilo ne samo {to nije Mila karao, ve} mu je darivao cijelo Bo`ovo imawe a koje se prostiralo na ~itavo tada{we Bri|e.

U vrijeme kwaza Mila na Cetiwu se zdogovore svi glavari da se i daqe tjeraju potur~ewaci, te kwaz Milo pokupi Qe{wane i popali turska sela Leki}e i Famake kao i Strawevi}e preko rijeke Sitnice.

Nakon ovoga bio je boj na Carevom Lazu (1712.), gdje je Qe{wane predvodio kwaz Milo. Tom prilikom kwaz Milo je naredio Milo{u Jovanovu Vuk~evi}u da sa dru{tvom napadnu turksu vojsku ~im turska vojska pro|e Krwi|ku Kamanicu. Oni su navalili kamewe na neka `drijela kuda su pro{li turski kowanici kako se ne bi mogli lako i brzo povratiti kroz ta `drijela u slu~aju wihove odstupnice. Milo{ sa dru{tvom nakon navaqivawa ovog velikog kamewa sa~ekao je turske kowanike koji su pobjegli sa Careva Laza i tako su na ta `drijela skoro svi poubijani. Kwaz Milo je poginuo od Vezira ]uprili}a, koji je onda mnoge glavare na vjeru pozvao na dogovor i nakon toga ih pogubio. Poslije kwaza Mila postao je kwaz Gojko sin Milo{Ev. 

Za vrijeme kwaza Gojka, Vuk~evi}i su po~eli stalno naseqavati Bigor i Br|e, a do tada su ih dr`ali samo sa stajama. Poslije ovoga po~eli su stalno naseqavati i Goqemade i Podstranu. Sva ova nova sela nazvana su nova Dowa Dra`evina. Do ovog doba u Goqemadima i Podstranom stanovali su starosjedioci: Berila`e, Vukadinovi}i i Tori}evi}i, koji su sa zemqe koju su d`ali dali potur~ewacima neki dohodak. Po{to su se ova bratstva iselila, Vuk~evi}i su zauzeli svu wihovu imovinu koju i danas dr`e.

Poslije Gojka bio je kwaz Petar Vu~etin. U to vrijeme Mitropolit Vasilije nudi Vuk~evi}e da prodadu Bri|e, jer ih crkvena zemqa sa svake strane okru`uje. Vuk~evi}i prodadu Bri|e Vladici, s tim da zemqu i daqe obra|uju a crkvi da neki dohodak daju. Uz to im Vladika zapopi i Nikelu Bani}a za popa a kwazu daruje kowa, kao i svima ostalima ne{to novca. Docnije je i Petar I zvani "sveti" ovu nagodbu potvrdio, proklev{i svakog drugog osim Vuk~evi}a, ko bi na Bri|e stanovao (ovo predawe i danas u narodu `ivi).

Kada je jednom kwaz Petar do{ao sa Cetiwa rekao je svojima da se je zakleo pred glavarima da }e zapaliti neka truska sela preko rijeke Mora~e. Nakon vije}awa uvidjelo se da }e se mo}i popaliti selo Mahala u Zeti u i tu svhu odredi se jedna ~eta Vuk~evi}a da ovaj zadatak izvr{i. ^etu je predvodio pop Nikola Vuk~evi} (Bani}) radi toga {to je bio veliki junak, jer se je i u drugim napadima na turke isticao i bio je posjekao dvije turske glave. Pop Nikola je sa ~etom pre{ao rijeku Mora~u popalio selo Mahalu u Zeti sem jedne ku}e u koju su se zatvorili sedamnaest turaka. Tada je prvi kuli pri{ao pop Nikola, donio breme slame i kad je htio da zapali kulu, turci su pripucali i na vratima od kule ubiju popa Nikolu. Zatim je komandu preuzeo Marko Gojkov i on je prinio breme slame i uspjelo mu je da zapali kulu u kojoj su izgoreli i svih sedamnaest turaka. Razvaline od ove kule i danas postoje, a iz mr`we na ovaj doga|aj turci nijesu nikad vi{e ovu kulu podizali. Na neko vrijeme poslije ovog pro{ao je sa vojskom put Cetiwa Mahmut pa{a Bu{atlija i tamo popalio Manastir. Za pa{om je i{ao i tajin za wegovu vojsku. Ovaj tajin kretao se od Zete preko Siwca. Kwaz Petar je tada sa Qe{wanima bio u Dobra{u kod Staiseqi}a pa vidje}i silnu vojsku uz Mahmut Pa{u, a nemaju}i kod sebe nikog osim Qe{wana, nije se usudio da udari na ovako veliku vojsku. Kad je saznao kuda }e pro}i komora sa tajinom, odredio je jednu ~etu da napadne na komoru i da im sve zaplijeni, kako bi pa{ina vojska ostala bez hrane i municije. Pred ~etom je poslao \ukana Dragova, [uta Stankova i Vasiqa Ota{eva sve Vuk~evi}e, koji su na komoru udarili na Vrtijeqku vi{e Kalu|erova `drijela. Pri tome im je uspjelo da komoru posjeku a hranu i municiju zaplijene i koliko se tu tajina zaplijenilo u narodu je ostalo predawe "usmrdio se kao Pa{in gqeb na Vrtijelku".

Poslije Petra bio je kwaz Novak Ota{ev. U to vrijeme bio je boj na Krusima (1799.) i pogibija Mahmut pa{e Bu{atlije. Ispred Qe{wana u ovom boju bio je kwaz Novak Ota{ev. Boj je zavr{en pobjedom crnogoraca, a pogibijom Mahmut pa{e Bu{atlije i porazom turaka. Po narodnom predawu najglavniju ulogu i najve}e zasluge za pobjedu imali su cetiwani sa svojom okolinom i Qe{wani i u ovom boju mnogi su posjekli po nekoliko glava. Vuk~evi}i koji su posjekli vi{e glava od tri bili su slede}i: Pajo Moja{ev, barjaktar, Tar~in Novakov, \ukan Dragov, Mr|an Petrov, Nikola Gavrilov, [uman Ota{ev, Danca Qakov, Pavi} Bani}, Vaso Mi}ov, Stano Milo{ev, @ivko Stankov, Ilija Simonov, Vasiq Ota{evi}, Milo{ Stankov, Jovo @ivkov i Ilija Rai~ev.

Poslije boja na Krusima Qe{wani su i{li u Boku i ratofvali protiv Francuza, gdje je Qe{wane u tim ratovima predvodio kwaz Novak Ota{ev Vuk~evi}. Od poznatijih Qe{wana tamo je bio i vojvoda Sano Uskokovi}, koji je komandovao ve}im dijelom Crnogorske vojske.

Poslije Novaka bio je kwaz Lazar Vasiqev, koji je bio posledwi od kwa`eva. U ovo vrijeme Qe{wani su istjerali turke iz sela Grabovci i Dowi Kokoti, gdje se vi{e nijesu turci ni naseqavali. Tom prilikom je poginuo Pero Mr|enov, koji je brane}i se od turaka, prije pogibije posjekao tri truske glave. Nakon ovoga Qe{wani su nekoliko puta palili turske ku}e u Qe{kopoqu nakon ~ega su ih turci opravqali. U ovo doba napada, formirawe stalnih i odre|enih granica izme|u nas i turaka i kao vrlo va`ne ~iwenice navodimo ovu: turci su na vjeru uhvatili Mila Toma{eva sa Kokota koji im je bio sa koko}anima danak odrekao. Mila je na vjeru uhvatio Asan Ahmet turski glavar iz Qe{kopoqa. Istoga Asana zarobe na Sitnici Radoje \ukanov, Mu{ika Nikolin i Todor Vasiqev Vuk~evi}, a kowa mu je oteo Bo{ko Stanov Vuk~evi}. Zarobqenog Asana predalu su crnogorskim vladarima, koji su ga mu{ketali. Barjaktar Mali{a Popov Vuk~evi} ogradio je kulu u Mihaqevi}ima u Berima, sa koje su tvr|ave, kao i sve tvr|ave Kokota prisiqeni turci da napuste sva svoja imawa na zapadu od rijeke Sitnice. Vuk~evi}i su sa Krusima oteli Beri od turaka. Jednom prilikom barjaktar Mali{a Popov sa jo{ pedeset Vuk~evi}a pomogao je Velu Staovu ]etkovi}u (koji se bio zatvorio u bijelu kulu i branio od turaka) da sprije~e turke da ne zapale kulu i da se oslobodi Velo iz kule gdje su poslije zajedni~ki odjerali turke.

Nakon nekoliko godina po dolasku na vlast u Crnoj Gori Petra II Petrovi}a prastaju bitisati kwa`evi u Crnoj Gori, jer plemenska vlast prelazi na kapetane. Prvi kapetan Qe{wana bio je Simov Vasiqev Vuk~evi}, a poslije wega Radoje Mitrov Vuk~evi}. Oni su bili za vijeme u kojem su vladali vrlo aktivni jer su Vuk~evi}i imali mnogo okr{aja sa turcima i mnoge su glave truske posjekli, kao i mnogo plijena iz Zete i drugih mjesta donosili.

Poslije Radoja Mitrova bio je kapetan Serdar Ivan Popov Vuk~evi}. Poslije ovoga postaju stotina{i i prvi stotina{ bio je Radoje Mu{ikin Vuk~evi}.

Prvi barjak u Qe{anskoj Nahiji dat je Vuk~evi}ima, a prelazio je sa oca na sina. Od mnogih znatnih barjaktara pomiwemo Muja Mali{ina, koji je mnogo cijewen kao junak. Po{to je rastavqena vojni~ka i gra|anska vlast, to je za Qe{anskog kapetana-komandira postavqen Radoje Mu{ikin Vuk~evi}, a tada su Vuk~evi}i dobili jo{ jedan barjak i dva oficira od kojih je jedan Pero Nikolin i glave truske sjekao. Poslije Radoja bio je kapetan-komandir Simon Ivanov Vuk~evi}.

Vuk~evi}i su u svom bratstvu imali svagda i svje{tenika sve do popa Rasa od popa [}epana pa sve do danas. Ovi svje{tenici su imali veliki ugled me|u crnogorcima, a razimije se da je me|u wima bilo i velikih junaka, kao pop Nikola Bani}, pop Joko itd. koji su i po nekoliko turskih glava posjekli.

Pored kwa`eva, kapetana, stotina{a, oficira, komandira, svje{tenika i barjaktara koji se kao glavari u narodu spomiwu od Vuk~evi}a spomenu}emo jo{ i slede}e:

Marko Gojkov-sin kwaza Gojka. Wega je jednom prilikom tur~in Begovi} iz sela Mahala u Zeti pozvao na megdan, da bi mu se osvetio, {to je zapalio kulu u Mahali a u kuli sedamnaest turaka, kada je zamijenio popa Nikolu Bani}a (kad je ovaj poginuo prilikom opsade ove kule sa ovih sedamnaest turaka). Megdan se odigrao na mjestu Zamlat izme|u sela Vukovaca i Grbavaca. Na ovom megdanu Marko je posjekao Begovi}a. Drugi put je Marko dobio megdan na Lesendri kada je posjekao Ivana Stijepova iz Crmnice. Tre}i megdan je dobio na Podgorwskoj Jami pod Gra~em na rijeci Sitnici, gdje je posjekao Vuka Filipova Brajovi}a, kada su na istom mjestu i istom prilikom Vuk~evi}i dobili jo{ ~etiri megdana. Marko se odlikovao juna{tvom u svim bojevima.

Murgeza Jovov bio je savremenik kwaza Petra I `ivio je u vrijeme vladavine Vladike Sava, Vasilija i Petra I Petrovi}a. @ivio je vi{e od 100 godina. Murgeza se nije primao nikakvog glavarstva, ali je bio ~ovjek prirodno jako obdaren i vrlo bistar i pametan. Radi toga stekao je veliki ugled kod naroda i bio je pitan i wegova rije~ po{tovana.

Na tra`ewe Vladi~ino da mu Murgeza nekoga predlo`i da do|e na Cetiwe, jer misli formirati neki sud, onda je Murgeza rekao kwazu Petru Vu~etinu da on ode, ali ovaj nije htio da ode jer je mislio da mu se vi{e isplati da bude kwaz. Zatim je ponudio Qaka Peri{ina Vuk~evi}a, ali ni ovaj nije oti{ao, pa Murgeza po{aqe svoga kuma Stana Uskokovi}a, koji bude postavqen za vojvodu i koji je docnije postao ~uveni ~ojak.

Stano Uskokovi} je bio prvi vojvoda u Qe{anskoj Nahiji. Vojvode su imale pravo da sude na Cetiwu, a me|u narodom su sudili drugi glavari.

Petar Ilijin se odlikovao hrabro{}u jer je mnoga sela u Qe{kopoqu popqa~kao i tu posjekao dvije glave. Bio je dobar i mnogo po{tovan. Poginuo je na @abqaku prilikom wegove prve poare.

Ovo je uglavnom pro{lost bratstva Vuk~evi}a gdje su pomenute glavne li~nosti, po{to je bratstvo mnogobrojno, to da bi izbjegli veliku preop{irnost, ne imenujemo mnoge poznate li~nosti, znatnije doga|aje i po wima znatnija mjesta za vrijeme posledwa dva Crnogorska Gospodara. Da smo ovo predawe svome bratstvu u nasqednost ostavili i da isto me|u nama u cjelosti `ive, tvrde i svojim potpisom ovjeravaju: 

Komandir Radoje Mu{ikin Vuk~evi} (Milo{evi}), s.r. 

Pop Jovan Z. Vuk~evi}, s.r. 

Zeko I. Vuk~evi}, s.r. 

Risto N. Vuk~evi}, s.r. 

Joko T. Vuk~evi}, s.r. 

[ako Dragov Vuk~evi}, s.r. 

Mato M. Vuk~evi}, s.r. 

Komandir Simon I. Vuk~evi} 

Oficir \uro R. Vuk~evi} 

P. J. R. Vuk~evi} 

Ivo Stevanov Vuk~evi} (\ukanovi}), s.r. 

Niko S. Vuk~evi}, (Rasojevi}), s.r. 

Pavi} Perov Vuk~evi} (Bani}), s.r. 

Jeko Nikolin Vuk~evi}, s.r. 

Peri{a Jokov Vuk~evi} (Pe{i}), s.r. 

Mi}o S. Vuk~evi}, u~iteq, s.r. 
 
 

U Dra`evini, 1. januara 1910. godine 

Da je prepis vjeran originalu koji se nalazi kod Radomira (Ra{a) Vuk~evi}a u Botunu, tvrdi i ovjerava Jak{a (Janko) Vuk~evi}.

Janko Vuk~evi}